Psihologija

Psihologija je nauka koja se bavi proučavanjem psihičkih procesa i ponašanja. Njen predmet istraživanja obuhvata ponašanje ljudi i životinja, svjesne i nesvjesne fenomene, te mentalne procese kao što su misli, osjećanja i motivi.

Psihologija je nauka širokog opsega koja objedinjuje principe prirodnih i društvenih nauka. Kao prirodna nauka, ona se manifestuje kroz oblasti poput biološke psihologije, gdje istraživači teže razumijevanju emergentnih svojstava mozga povezujući disciplinu sa neuronaukom. S druge strane, psihologija djeluje kao društvena nauka kada se fokusira na analizu i razumijevanje složenih obrazaca ponašanja pojedinaca i društvenih grupa.

Etimologija i definicije

Riječ psihologija potječe od grčke riječi psyche (grč. ψυχή), što znači duh ili duša. Drugi dio riječi, -logija, potječe od sufiksa -λογία (-logia), što označava nauku, izučavanje ili istraživanje. Riječ psihologija prvi put se pojavljuje u doba renesanse. U svom latinskom obliku, psychiologia, prvi ju je upotrijebio hrvatski humanista i latinista Marko Marulić u svojoj knjizi Psichiologia de ratione animae humanae (Psihologija, o prirodi ljudske duše) u periodu između 1510. i 1520. Najraniji poznati spomen riječi psychology u engleskom jeziku potječe iz 1694., kada ju je Steven Blankaart naveo u djelu The Physical Dictionary. U tom rječniku se navodi da se "anatomija bavi tijelom, a psihologija dušom."

Slovo Ψ (psi), prvo slovo grčke riječi psyche iz koje je izveden termin psihologija, općenito se povezuje sa psihologijom kao naukom i koristi se kao njen simbol.

Godine 1890, William James definisao je psihologiju kao "nauku o mentalnom životu, kako u pogledu njegovih pojava, tako i u pogledu njihovih uslova." Ova definicija bila je široko prihvaćena tokom više decenija. Međutim, njeno značenje je osporavano, naročito od strane Johna B. Watsona, koji je 1913. iznio stavove metodološkog biheviorizma, posmatrajući psihologiju kao isključivo objektivnu eksperimentalnu granu prirodne nauke, čiji je teorijski cilj "predviđanje i kontrola ponašanja." Od trenutka kada je James definisao pojam "psihologija", ovaj termin se sve snažnije povezuje s naučnim eksperimentisanjem. Pod pojmom narodna psihologija (eng. folk psychology) podrazumijeva se razumijevanje mentalnih stanja i ponašanja ljudi kakvo imaju obični ljudi, za razliku od stručnog razumijevanja kojeg imaju profesionalni psiholozi.

Historija

Razvoj psihološke misli može se pratiti još od najstarijih civilizacija, u kojima su pitanja o prirodi ljudskog uma i ponašanja bila predmet filozofskih i medicinskih razmatranja. Drevne civilizacije Egipta, Grčke, Kine, Indije i Perzije razvijale su rane koncepte o psihološkim fenomenima i odnosu između tijela i uma. U starom Egiptu, medicinski tekstovi poput Ebersovog papirusa svjedoče o prepoznavanju stanja koja se danas povezuju s depresijom i poremećajima mišljenja. Ovi zapisi predstavljaju jedan od najranijih pokušaja da se mentalni poremećaji objasne u okviru medicinskog pristupa. Značajniji teorijski razvoj bilježi se u antičkoj Grčkoj, gdje su filozofi poput Talesa iz Mileta, Platona i Aristotela (posebno u djelu De Anima) razmatrali funkcionisanje ljudskog uma. Važan pomak u razumijevanju mentalnih poremećaja načinio je grčki ljekar Hipokrat, koji je u 4. vijeku p. n. e. zastupao stav da mentalni poremećaji imaju fizičke uzroke, čime se udaljio od dotadašnjih nadnaravnih objašnjenja. U pogledu lokalizacije mentalnih funkcija, među antičkim misliocima nisu postojali jedinstveni stavovi. Oko 387. p. n. e., Platon je iznio mišljenje da se mentalni procesi odvijaju u mozgu, dok je Aristotel oko 335. p. n. e. zastupao mišljenje da je srce središte mentalnih funkcija.

U Kini su temelji psihološke misli razvijeni u okviru filozofskih učenja drevnih mislioca poput Laozija i Konfucija, kao i pod utjecajem budizma. Ova tradicija oslanjala se na introspekciju, opažanje i različite tehnike usmjeravanja mišljenja i ponašanja, pri čemu se svijet posmatrao kao jedinstvo fizičkog i mentalnog aspekta i njihove međusobne povezanosti. Kineska filozofija posebno je naglašavala potrebu ″pročišćavanja uma″ radi razvoja moralnih vrlina i unutrašnje snage. Jedan od najznačajnijih medicinsko-filozofskih tekstova, Huangdi Neijing (Klasik interne medicine Žutog cara), identifikuje mozak kao središte mudrosti i osjeta, razvija teorije ličnosti zasnovane na ravnoteži principa yin i yang, te mentalne poremećaje objašnjava kroz fiziološke i društvene neravnoteže. Dalji razvoj proučavanja mozga i mentalnih funkcija u kineskoj tradiciji intenziviran je tokom dinastije Qing, posebno kroz radove učenjaka pod utjecajem zapadne nauke, kao što su Fang Yizhi (1611–1671), Liu Zhi (1660–1730) i Wang Qingren (1768–1831). Wang Qingren je naglašavao ulogu mozga kao središta nervnog sistema, povezao mentalne poremećaje s bolestima mozga, istraživao uzroke snova i nesanice, te razvio ranu teoriju funkcionalne lateralizacije moždanih hemisfera.

Pod utjecajem hinduizma, indijska filozofija razvila je složena razmatranja o prirodi i vrstama svijesti. U tekstovima poput Upanišada i drugih vedskih spisa, koji čine osnov hinduističke tradicije, posebno se ističe razlikovanje između prolaznog, svakodnevnog aspekta ličnosti i atmana (trajnog, nepromjenjivog sebstva). Različite hinduističke filozofske škole, kao i budizam, preispitivale su ovakvo shvatanje sebstva, ali su pritom naglašavale značaj postizanja viših stanja svijesti i samospoznaje. U tom kontekstu, joga obuhvata skup praksi i tehnika usmjerenih ka razvoju svijesti, samodiscipline i unutrašnje ravnoteže. Utjecaj ovih ideja proširio se i izvan indijskog kulturnog prostora. Tako je teozofija, religijsko-filozofski pokret koji je utemeljila Helena Blavatsky, bila inspirisana indijskim učenjima tokom njenog boravka u Britanskoj Indiji.

Psihologija je bila predmet interesovanja mislioca Prosvjetiteljstvo u Evropi. U Njemačkoj je Gottfried Wilhelm Leibniz (1646–1716) razvio filozofsko shvatanje prema kojem se mentalni procesi odvijaju kontinuirano, bez naglih prekida između različitih stanja svijesti. Oslanjajući se na svoje radove iz matematike, posebno na razvoj diferencijalnog i integralnog računa, Leibniz je smatrao da se promjene u svijesti dešavaju postepeno, u vidu neprekidnog niza manjih promjena. U tom okviru uveo je pojam ″malih percepcija″ (lat. petites perceptions), kojim je označio nesvjesne ili jedva primjetne mentalne procese koji, iako pojedinačno nisu dostupni svijesti, zajedno utječu na svjesno iskustvo. Prema njegovom shvatanju, razlika između svjesnih i nesvjesnih sadržaja nije kvalitativna (nije riječ o potpuno različitim vrstama pojava), već kvantitativna (zasniva se na intenzitetu i jasnoći percepcije). Christian Wolff je psihologiju nastojao utemeljiti kao posebnu nauku. U djelima Psychologia Empirica (1732) i Psychologia Rationalis (1734) sistematski je razradio empirijski i racionalni pristup proučavanju psihičkih pojava. Immanuel Kant je psihologiju posmatrao u okviru antropologije, ali je bio skeptičan prema mogućnosti njenog razvoja kao eksperimentalne nauke. Smatrao je da se unutrašnja iskustva ne mogu proučavati na način analogan prirodnim naukama poput hemije, jer se sadržaji svijesti ne mogu izdvojiti, kontrolisati i ponovo kombinovati po volji istraživača. Također je isticao da sam čin posmatranja mijenja stanje posmatranog mentalnog procesa, čime se otežava njegovo objektivno ispitivanje.

Krajem 18. stoljeća, Ferdinand Ueberwasser (1752–1812) uveo je naziv empirijska psihologija u akademski kontekst, te je 1783. na Univerzitetu u Münsteru nosio titulu profesora empirijske psihologije i logike. Njegova predavanja predstavljaju jedan od ranih pokušaja institucionalizacije psihologije kao nauke. Međutim, dalji razvoj ovih inicijativa bio je prekinut uslijed političkih i društvenih previranja izazvanih napoleonskim ratovima. Nakon tog perioda, vlasti u Pruskoj su reformisale obrazovni sistem, pa je psihologija 1825. uvedena kao obavezan predmet, čemu su podršku dali filozofi Georg Wilhelm Friedrich Hegel i Johann Friedrich Herbart. Iako je time dobila svoje mjesto u obrazovanju, psihologija se u to vrijeme još uvijek nije razvila kao eksperimentalna nauka. U Engleskoj su rana razmišljanja o psihologiji bila povezana s teorijom frenologije, koja je pokušavala objasniti osobine ličnosti na osnovu oblika lobanje. Istovremeno, interes za psihološka pitanja bio je povezan s društvenim problemima, poput alkoholizma, nasilja i uslova u ustanovama za osobe s psihičkim poteškoćama.

Najvažniji pravci

• Biheviorizam, pravac koji se počeo prepoznavati kao jedinstven početkom 20. stoljeća. Njegovim osnivačem se smatra John Watson, poznati američki psiholog. Korijen imena je zapravo u engleskoj riječi "behaviour", što znači ponašanje, i to je centar zanimanja i proučavanja ovoga pravca. Osnivač biheviorizma je smatrao, kao i njegovi sljedbenici, da bi psihologija trebala proučavati ponašanje kao nuspojavu svih unutrašnjih psihičkih dešavanja. Ovaj pravac karakteriše zanemarivanje svega što je subjektivno tj. svih unutrašnjih procesa i osjećaja i samo se koncentriše na ponašanje, odnosno na ono što je vanjsko i vidljivo.
• Kognitivna psihologija se još naziva i strukturalističkom. Nastala je početkom 20. stoljeća. Predmet njenog zanimanja je sve ono što se dešava od ulaska informacije, odnosno od registrovanja, preko shvatanja i povratka informacije. Značajan predstavnik ovog pravca je Ž. Pijaže.
• Psihoanaliza je jedan od najpoznatijih dinamičkih pravaca u psihologiji. Njegov osnivač i najvažniji predstavnik je Sigmund Freud. Sljedbenici ovog pravca vjeruju da nama upravljaju podsvjesni nagoni, najčešće seksualne prirode. Cilj psihoanalize je da nam pomogne da spoznamo unutrašnje potrebe, podsvjesne osjećaje te da ih se spoznajom oslobodimo u cilju vođenja zdravijeg i kvalitetnijeg života.
• Geštalt je pravac koji je nastao kao odgovor na pretjerano cjepkanje psiholoških pravaca. Geštalt na njemačkom jeziku znači cjelina, što je nastalo jer se ovaj pravac zalaže da se sve proučava kao jedna cjelina, dakle i procesi i reakcija, jer tako i doživljavamo sve u našem organizmu, kao cjelinu.
• Humanistička psihologija je pravac u kojem su najpoznatija i najzvučnija imena Abraham Maslow i Rogers, američki psiholozi.

Discipline

Povezane discipline su:

• eksperimentalna psihologija - koja se bavi proučavanjem reakcija čovjeka na namjerno inducirane podražaje, bilo fizičke, bilo socijalne. Najčešće primjenjivana metoda u ovom pravcu je eksperiment.
• socijalna psihologija - koja proučava ljude i njihovo ponašanje u međuzavisnosti s njihovom (ljudskom) okolinom, sve oblike međuljudskih odnosa, te ponašanje grupe kao cjeline.
• klinička psihologija - koja proučava (i traži lijek za) patološke oblike ponašanja
• ergonomija - koja proučava odnos čovjeka prema radu, te nastoji pronaći načine što boljeg prilagođavanja rada čovjeku.
• životinjska ili ZOO psihologija koja postaje sve popularnija u svijetu, pa i kod nas. Dolazi do zaključaka izvodeći eksperimente na životinjama, a zatim te zaključke primjenjuje na ljude i ljudsko ponašanje.
• razvojna psihologija proučava razne periode u razvoju čovjeka, od rođenja do smrti, te uticaje hormona na određeni period npr. uticaj hormona na ponašanje u klimaksu ili u adolescenciji.
• pedagoška psihologija bavi se proučavanjem procesa učenja, te podizanjem motivacije u toku učenja.Također se zanima za saradnju roditelja i škole u cilju postizanja boljih rezultata kod učenika.

Etika i etički principi

Etički principi i pravila u domenu psihologije mijenjali su se tokom vremena. Neka poznata istraživanja iz prošlosti danas se smatraju neetičkim i suprotnim važećim kodeksima (npr. Kanadski kodeks ponašanja za istraživanja koja uključuju ljude i Belmontov izvještaj). Američko psihološko udruženje (APA) razvilo je skup etičkih principa i kodeks ponašanja za ovu profesiju.

Savremeni standardi uključuju informisani i dobrovoljni pristanak. Nakon Drugog svjetskog rata, uspostavljen je Nürnberški kodeks zbog zloupotreba ispitanika koji učestvuju u eksperimentu od strane nacista. Nakon toga je većina zemalja (i naučnih časopisa) usvojila Helsinšku deklaraciju. U SAD-u su Nacionalni instituti za zdravlje (NIH) 1966. osnovali Institucionalni odbor za reviziju (Institutional Review Board), a 1974. je usvojen Nacionalni zakon o istraživanju. Ove mjere su potaknule istraživače da obavezno dobiju informisani pristanak od učesnika. Do uspostavljanja ovih pravila doveo je određeni broj etički upitnih istraživanja, među kojima su radioizotopske studije u školi Fernald (MIT–Harvard), tragedija s talidomidom, istraživanje hepatitisa u Willowbrooku, Milgramova istraživanja o poslušnosti autoritetu i Stanfordski zatvorski eksperiment.

Etika u radu s ljudima

Kodeks etike Američkog psihološkog udruženja nastao je 1951. pod nazivom „Etički standardi psihologa“. Ovaj kodeks je usmjeravao donošenje zakona o licenciranju u većini američkih saveznih država. Tokom decenija više puta je mijenjan i sadrži i opće principe i obavezujuće etičke standarde.

Etički principi psihologa i kodeks ponašanja APA sastoje se od pet općih principa, koji imaju zadatak da usmjere psihologe ka višem nivou etičke prakse u situacijama kada se ne primjenjuje određeni standard. Ti principi su:

• A. Dobrobit i neškodljivost – Psiholozi moraju djelovati u korist onih s kojima rade i „ne nanositi štetu“.
• B. Vjernost i odgovornost – Svijest o povjerenju javnosti u profesiju i pridržavanje etičkih standarda.
• C. Integritet – Promovisanje iskrenosti i tačnosti, uz izbjegavanje obmana i prevara.
• D. Pravednost – Razumijevanje da psihologija mora biti na dobrobit svima.
• E. Poštivanje prava i dostojanstva ljudi – Zaštita prava osoba u radu s psiholozima, uključujući povjerljivost, privatnost i autonomiju.

APA je 2010. dodatno revidirala kodeks kako bi spriječila njegovu upotrebu za opravdavanje kršenja ljudskih prava, što je bio odgovor na učešće članova APA u ispitivanjima tokom administracije predsjednika SAD-a Georgea W. Busha.

Kanadsko psihološko udruženje (CPA) i Evropska federacija udruženja psihologa (EFPA) koriste slične modele zasnovane na principima dostojanstva, odgovornosti i integriteta.

Među etičkim pitanjima koja se smatraju naročito značajnim su obaveza rada isključivo u okviru vlastite stručnosti, čuvanje povjerljivosti podataka o pacijentima i izbjegavanje seksualnih odnosa s njima. Neke od najčešćih pritužbi protiv kliničkih psihologa odnose se na seksualno neprimjereno ponašanje i povrede povjerljivosti ili privatnosti.

Etika u radu sa životinjama

Istraživanja na životinjama, također, regulišu univerzitetski etički odbori. Etičke smjernice navode da je upotreba životinja u naučne svrhe prihvatljiva samo kada je šteta nanesena životinjama manja od koristi koje proizlaze iz istraživanja.

Također pogledajte

• Pažnja i poremećaji pažnje
• Zaboravljanje
• Lucidni snovi
• Psihoterapija UNM metod
• Parafilija
• Hans-Štaufenov sindrom

Psiholozi

• Robert Sternberg
• Savremeni psiholozi

Izvori

• Blum, D. (1994). The Monkey Wars. Oxford University Press.
• Blum, D. (2002). Love at Goon Park: Harry Harlow and the science of affection. Perseus Pub.
• Canadian Psychological Association. (2017). Canadian Code of Ethics for Psychologists.Preuzeto sa https://cpa.ca/docs/File/Ethics/CPA_Code_2017_4thEd.pdf. Pristupljeno 13. februar 2026.
• Cina, Carol. (1981). "Social Science for Whom? A Structural History of Social Psychology." Doctoral dissertation, accepted by the State University of New York at Stony Brook.
• Cocks, Geoffrey. (1997). Psychotherapy in the Third Reich: The Göring Institute, second edition. New Brunswick, NJ: Transaction Publishers. ISBN 1-56000-904-7
• Forgas, Joseph P., Kipling D. Williams, & Simon M. Laham. (2005). Social Motivation: Conscious and Unconscious Processes. Cambridge University Press. ISBN 0-521-83254-3
• Guthrie, Robert. (1998). Even the Rat was White: A Historical View of Psychology. Second edition. Boston, Allyn and Bacon (Viacon). ISBN 0-205-14993-6
• Herman, Ellen. (1993). "Psychology as Politics: How Psychological Experts Transformed Public Life in the United States 1940–1970." Doctoral dissertation accepted by Brandeis University.
• Morgan, Robert D., Tara L. Kuther, & Corey J. Habben. (2005). Life After Graduate School in Psychology: Insider's Advice from New Psychologists. New York: Psychology Press (Taylor & Francis Group). ISBN 1-84169-410-X
• Severin, Frank T. (ed.). (1965). Humanistic Viewpoints in Psychology: A Book of Readings. New York: McGraw Hill. ISBN
• Shah, James Y., and Wendi L. Gardner. (2008). Handbook of Motivation Science. New York: The Guilford Press. ISBN 978-1-59385-568-0
• Wallace, Edwin R., IV, & John Gach (eds.). (2008). History of Psychiatry and Medical Psychology; New York: Springer. ISBN 978-0-387-34708-0
• Weiner, B. (2013). Human Motivation. Hoboken, NJ: Taylor and Francis. ISBN 978-0-8058-0711-0
• Weiner, I. B. (2003). Handbook of Psychology. Hoboken, NJ: John Wiley & Sons. ISBN 0-471-17669-9
  • Volume 1: History of Psychology. Donald K. Freedheim, ed. ISBN 0-471-38320-1
  • Volume 2: Research Methods in Psychology. John A. Schinka & Wayne F. Velicer, eds. ISBN 0-471-38513-1
  • Volume 3: Biological Psychology. Michela Gallagher & Randy J. Nelson, eds. ISBN 0-471-38403-8
  • Volume 4: Experimental Psychology. Alice F. Healy & Robert W. Proctor, eds. ISBN 0-471-39262-6
  • Volume 8: Clinical Psychology. George Stricker, Thomas A. Widiger, eds. ISBN 0-471-39263-4

Dalje čitanje

• Badcock, Christopher R. (2015). "Nature-Nurture Controversy, History of". International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. str. 340–344. doi:10.1016/B978-0-08-097086-8.03136-6. ISBN 978-0-08-097087-5.
• Cascio, Wayne F. (2015). "Industrial–Organizational Psychology: Science and Practice". International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. str. 879–884. doi:10.1016/B978-0-08-097086-8.22007-2. ISBN 978-0-08-097087-5.
• Chryssochoou, Xenia (2015). "Social Psychology". International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. str. 532–537. doi:10.1016/B978-0-08-097086-8.24095-6. ISBN 978-0-08-097087-5.
• Deakin, Nicholas (2015). "Philosophy, Psychiatry, and Psychology". International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. str. 31–36. doi:10.1016/B978-0-08-097086-8.27049-9. ISBN 978-0-08-097087-5.
• Demetriou, Andreas (2015). "Intelligence in Cultural, Social and Educational Context". International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. str. 313–322. doi:10.1016/B978-0-08-097086-8.92147-0. ISBN 978-0-08-097087-5.
• Gelso, Charles J. (2015). "Counseling Psychology". International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. str. 69–72. doi:10.1016/B978-0-08-097086-8.21073-8. ISBN 978-0-08-097087-5.
• Henley, Tracy B. (2015). "Psychology, History of (Early Period)". International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. str. 406–411. doi:10.1016/B978-0-08-097086-8.03235-9. ISBN 978-0-08-097087-5.
• Knowland, Victoria C.P.; Purser, Harry; Thomas, Michael S.C. (2015). "Cross-Sectional Methodologies in Developmental Psychology". International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. str. 354–360. doi:10.1016/B978-0-08-097086-8.23235-2. ISBN 978-0-08-097087-5.
• Louw, Dap (2015). "Forensic Psychology". International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. str. 351–356. doi:10.1016/B978-0-08-097086-8.21074-X. ISBN 978-0-08-097087-5.
• McWilliams, Spencer A. (2015). "Psychology, History of (Twentieth Century)". International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. str. 412–417. doi:10.1016/B978-0-08-097086-8.03046-4. ISBN 978-0-08-097087-5.
• Pe-Pua, Rogelia (2015). "Indigenous Psychology". International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. str. 788–794. doi:10.1016/B978-0-08-097086-8.24067-1. ISBN 978-0-08-097087-5.
• Peterson, Roger L.; Peterson, Donald R.; Abrams, Jules C.; Stricker, George; Ducheny, Kelly (2015). "Training in Clinical Psychology in the United States: Practitioner Model". International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. str. 517–523. doi:10.1016/B978-0-08-097086-8.21086-6. ISBN 978-0-08-097087-5.
• Poortinga, Ype H. (2015). "Cross-Cultural Psychology". International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. str. 311–317. doi:10.1016/B978-0-08-097086-8.24011-7. ISBN 978-0-08-097087-5.
• Spinath, Frank M.; Spinath, Birgit; Borkenau, Peter (2015). "Developmental Behavioral Genetics and Education". International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. str. 320–325. doi:10.1016/B978-0-08-097086-8.92009-9. ISBN 978-0-08-097087-5.
• Smith, Edward E. (2015). "Cognitive Psychology: History". International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. str. 103–109. doi:10.1016/B978-0-08-097086-8.03028-2. ISBN 978-0-08-097087-5.
• Staerklé, Christian (2015). "Political Psychology". International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. str. 427–433. doi:10.1016/B978-0-08-097086-8.24079-8. ISBN 978-0-08-097087-5.

Vanjski linkovi

• International PSY Congresses Arhivirano 15. 10. 2005. na Wayback Machine
• Psihologija, linkovi Arhivirano 16. 12. 2005. na Wayback Machine
• Ansia University of Milan Psychology Research